Predstavljanje pjesničke zbirke Branke Arh “tako ČITAJ: nekako OD IZA” s crtežima akademika Đure Sedera | Gradska knjižnica Janet Majnarich Delnice

Gradska knjižnica Janet Majnarich Delnice
Matica hrvatska – Ogranak u Čabru
Društvo hrvatskih književnika – Ogranak u Rijeci i
Etno – udruga Prepelin’c Delnice

imaju čast i zadovoljstvo pozvati Vas
na predstavljanje pjesničke zbirke

Branke Arh
tako ČITAJ: nekako OD IZA
s crtežima akademika Đure Sedera

u četvrtak, 21. travnja 2022. u 18 sati
u Gradskoj knjižnici Janet Majnarich Delnice

 

 

 

Knjigu će predstaviti:

Marinko Krmpotić, novinar
Davor Grgurić, predsjednik Društva hrvatskih književnika – Ogranak u Rijeci
Ivan Janeš, predsjednik Matice hrvatske – Ogranak u Čabru

Iz recenzija:

… “Na početku sadržaja protagonist je utišan, snužden, bez snage, letargičan. Međutim, pogled u ogledalo izjednačava stvarni svijet i onaj stvoren od riječi. Taj pogled započinje radnju: dozove Uoora (našeg dobrog znanca!) koji ga povede stazom svojom sadašnjom u Uoorov san čime  se uznemiri sve što je mirovalo jučer i prije jučer. Protagonist nije oduševljen prenućem i/ili nije oduševljen mjestom na koje je premješten: Bože dragi, ne bi li koga drugoga poslao na to mjesto? I kada sam očekivala da ću razriješiti dvojbu o tome je li protagonist ona ili on, spoznala sam neočekivano: protagonist je RIJEČ napisana, ali i kazana riječ; riječ koja stvara, ali i riječ kojoj se događa sve što je stvorila.”

(mr. sc. Milica Žužić)

… “To je vrlo misaona, filozofska poezija koja promišlja bitak. Tu nema ukrasa, ali sve je dotjerano, domišljeno, nema slabih mjesta. I sasvim novo. Prava ozbiljna lirika u kojoj misao odzvanja težinom, ali ne ulazi u rezignaciju. Teški trohej čiji ritam lupa u glavu. Logikom bez logike, Uoor dolazi i odlazi, nestane i ponovo, ponovo, ponovo se pojavljuje u osobnoj projekciji kao trajna mogućnost i trajna nemogućnost. To je interpretacija a ne ilustracija, romantična postmoderna fikcija, introspekcija u kojoj je autorica stalno unutra u razgovoru i propitivanju riječi, iskrenom i jako vještom.”

(akademik Đuro Seder)

 Iz zbirke:

 I kad nije doba pahulja i kad nije nedjelja
ti pišeš kako bijelo s pahulje sišlo prema sjeveru
umotalo dah. Da bude pjesma. Da bude pjesma,
sama sebi pišeš u nagi dlan.

Tu neka zazimi kad već ja nisam po sipkoj koži
snijega nekamo tamo uvis u neistražene brdovite
predjele nisam mogla ići. O tome ćemo kasnije,
kada prođe to što ima proći.

Sada ukošenim slovima pišem Uoor. Mogu li ga
pisati samoga, bez slova i anđela čuvara? A kako
bi bilo napisati ga prije, dok još njiše se na listu
u svilenoj košuljici ličinke. Dok još ni poletio
nije u šupljinu stiha.

Možda ne još, ali sutra prekosutra, možeš ići
nekamo dalje mračnim šumama propovijedati.
Baš me briga gdje ćeš naći predtekst. I što ćeš
reći samotnim jelama pred kojima tanjila sam
sebe do najdonjeg sloja. Dalje nije išlo, nisam
više mogla po još malo sebe doći.

Radujemo se Vašem dolasku!

 

Skip to content