Povijest

Od osnivanja (1874.)…

Narodna knjižnica i čitaonica u Delnicama osnovana je 1874. kao prvo kulturno – prosvjetno društvo u Općini Delnice, na inicijativu župnika Josipa Škrobonje:

„Prinukan nagovaranjem ovomjesnih naobraženih žitelja i činovnika, odlučismo ustrojiti Narodnu čitaonicu u Delnicah.“

Delničani koji su dali potporu Župniku za osnivanjem Narodne čitaonice: Josip Pleše, Lovro Šnajdar – Grgočof, Miho Petranović, Pavao Gašparac, Antun Jerković, Stjepan Čop, Judita Vranić i ljekarnička obitelj Jelinek;

• 14. listopada 1874. Zemaljska vlada u Zagrebu odobrila je Pravila za rad Narodne čitaonice (početak rada);
• 17. ožujka 1876. mijenja naziv u Pučku čitaonicu; ona nije više samo mjesto čitanja knjiga i časopisa, igranja šaha, širenja duhovne komunikacije prostorima goranskog kraja – njen se djelokrug znatno proširuje: ona je mjesto druženja, dogovora osnivanja humanitarnih i prosvjetnih društava, mjesto razmjene stečenih iskustava u svim oblastima života, mjesto promicanja slobodarskih misli i hrvatske nacionalne i kulturne samobitnosti (fond od 423 knjige);
• do kraja 1933., s fondom od oko 800 knjiga, nalazila se u ugostiteljskoj kući Zdenke Čop (Supilova 20);

• početkom 1934. čitaonica seli u kuću kovačkog obrtnika Vjekoslava Pleše – („Kovoačovega“, Supilova 72), sve do Božića iste godine, nakon čega seli u kuću Matije Pleše („Jakovejtovega“, Supilova 143), gdje ostaje do 1937.g.; broji 219 članova, aktualni časopisi – list Goranin, čita se Krleža, Cesarec, Gorki, Tolstoj; predsjednik Upravnog odbora Mirko Drenovački, a knjižničar Nikola Rački;
• 4. srpnja 1935. – pokrenuta inicijativa za otvaranjem još jedne čitaonice – Radničke čitaonice, što tadašnja Vlada nije odobrila;
• 19. siječnja 1937. čitaonica je zatvorena od mjesnih vlasti zbog političkih razloga – njena je imovina dana u pohranu Osnovne škole;
• 16. siječnja 1939. obnovljen rad Narodne čitaonice u kući industrijalca Leopolda Cividinija (Ante Starčevića 6), koji je, uz besplatan prostor, i financijski pomagao njen rad;
• u ratnom razdoblju (1940.-1944.) nema aktivnosti;
• 1945.se osnivaju sindikalne biblioteke koje se 1949. objedinjuju u Kotarsku knjižnicu smještenu u prostorijama Radničkog doma;
• 1953. otvorena je nova, moderno opremljena Čitaonica i knjižnica, čiji je osnivač bio bivši Kotar Delnice, na Lujzinskoj cesti, u kući Ljubice Rukavine. Osnovana je na inicijativu Vinka Linića, koji je u Upravnom odboru vršio dužnost predsjednika. Tadašnja knjižničarka, Ljubica Rukavina, obnašala je dužnost tajnice Upravnog odbora, a Boro Muvrin bio je blagajnik. Početak rada odvijao se u teškim okolnostima, u stalnom nedostatku financijskih sredstava za nabavu knjižnoga fonda. Knjižnica je 1954. imala 24 člana, a knjižni fond činile su knjige kotarske sindikalne biblioteke, ali i preostale knjige nekadašnje Narodne čitaonice; brojio je svega 1200 svezaka. Do povećanja članova (s 24 na 124) došlo je nakon obilaska svih poduzeća i ustanova u Delnicama, odn. nakon populariziranja knjižnoga fonda;
• 1964. g. zaposlena i druga knjižničarka, Dragica Majnarić;
• od 1966.-1986. Čitaonica i knjižnica djeluje u sastavu Narodnog sveučilišta, u Radničkom domu, u čiji je sastav ušla s početnim knjižnim fondom od 2500 svezaka;
• 1970., prema originalnom sačuvanom zapisu, Knjižnica je brojila preko 800 članova, od kojih je najveći broj učenika (641). U istoj su se godini pročitale 20 764 knjige, a bilježi se i veliki broj ulazaka u Knjižnicu – 875 tjedno! Konstantno se bilježi povećan rast broja korisnika, kao i broja pročitanih knjiga;

• 1975.g. Knjižnica je preseljena u Ulicu Mirka Drenovačkog 10 (danas Ante Starčevića 10), na 66 m2. U tom razdoblju Knjižnica i čitaonica doživljava svoj puni procvat: ubrzano se popunjava knjižni fond, smišljeno jača stručni kadar, knjižni je fond prestručen i smješten po načelu slobodnog pristupa građi
• 1979. g. je, nakon umirovljenja knjižničarke Ljubice Rukavine, zaposlena na poslovima knjižničarke i vozačice bibliobusa Darinka Živanović, nastavnica hrvatskog jezika i knjižničarka, 15.1.1979.;
• od 1987. Knjižnica i čitaonica djeluje u okrilju SIZ-a kulture, sve do 1993. kad je, s novim ustrojstvom vlasti, pripala Općini Delnice;
• knjižničarka Dragica Majnarić odlazi u mirovinu, 1992.g.;
• broj upisanih članova krajem 1993.g. bio je veći od 1100, a posudba knjižne građe prelazi 20 000 jedinica – svaki sedmi stanovnik delničke općine bio je korisnik usluga Knjižnice;

• od 20. listopada 1998. Knjižnica je otvorena u proširenom i preuređenom prostoru od 130 m2, čime se dobiva mogućnost kvalitetnijih pomaka u radu: formira se informativno- posudbeni dio, čitaonica s mjestom za dnevni i tjedni tisak te studijski rad, odjel za odrasle, odjel za djecu, referentna zbirka, zavičajna zbirka;
• 1. travnja 1999. Narodna knjižnica i čitaonica Delnice postaje samostalna ustanova čiji je Osnivač Grad Delnice;
• dužnost privremene ravnateljice od 1. svibnja 1999. preuzima gđa Nada Glad, obnašajući je do 30. rujna 1999., kad je tu dužnost preuzela gđa Darinka Živanović, sve do 31. prosinca 2013.g.;
• od 1. siječnja 2014. na dužnosti ravnateljice je Indira Rački Joskić;

• 7. svibnja 2021. Narodna knjižnica i čitaonica Delnice je preseljena u adaptirani prostor bivšeg Doma oružanih snaga RH, u Radićevoj ulici 3; mijenja naziv u Gradska knjižnica Janet Majnarich Delnice (u znak zahvalnosti pok. Delničanki, iz čije je donacije većim dijelom uređena zgrada nove Knjižnice).
  

Knjižničari/vozači bibliobusa:

• Damir Matković (1979.-1981.)
• Darinka Živanović (1981.-1987.)
• Dražen Pleše (1987.-1989.)
• Boris Levar (1989.)
• Slaven Nikola (1989.-1991.)
• Željko Branjušić (1991.-1994.)