„Treće noći“, Mihaela Gašpar
Možemo li pobjeći od vlastite kobi, od sudbine, od predodređenoga, od obiteljske prošlosti, od sebe samih, i kamo to možemo pobjeći? Je li to planina, imaginarna ili stvarna, je li to neki drugi svijet ili nam preostaje da se nosimo sa svojim odlukama i svojim izborima? Upravljaju li nama suđenice ili pak naši postupci i zašto odlučujemo krenuti stranputicom? Koliko nas oblikuju roditelji, a koliko vlastiti izbori? Sva ta pitanja i teme u svom emocionalno gustom i nevjerojatno stvarnosnom romanu otvara Mihaela Gašpar, iznova se pokazujući majstoricom karakterizacije i razumijevanja ponora ljudskih duša.
„Djeca Panonije“, Kristina Kegljen
Roman koji počne kao bezazlena pripovijest o alternativnom odrastanju na rubu učmalosti, pretače se, poput nabujale vode Save, u muljevite slojeve agonije onih koji su od sebe odustali i onih koji su od sebe otišli. Oporost i crni humor iz opskurnih izvora dovest će istraživačicu misterija ne samo do razrješenja nego i novog životnog rifa.
„Trauma“, Boris Perić
Roman obuhvaća vrlo kompleksan socijalni raster, i kroz prizmu psihoterapije i onkraj nje tematizira problematiku nasilja u najširem spektru njegovih pojavnih oblika, što mu svakako daje i dozu aktualnosti dostatnu da se na njegovim stranicama tu i tamo prepoznamo i sami, i to ne baš kao najsvjetliji eksponenti onog što filozofi, a Perić to po vokaciji i jest, rado nazivaju životnim svijetom.
