O nama

Povijest:

Od osnivanja (1874.)…

Narodna knjižnica i čitaonica u Delnicama osnovana je 1874. kao prvo kulturno – prosvjetno društvo u Općini Delnice, na inicijativu župnika Josipa Škrobonje:

„Prinukan nagovaranjem ovomjesnih naobraženih žitelja i činovnika, odlučismo ustrojiti Narodnu čitaonicu u Delnicah.“

Delničani koji su dali potporu Župniku za osnivanjem Narodne čitaonice: Josip Pleše, Lovro Šnajdar – Grgočof, Miho Petranović, Pavao Gašparac, Antun Jerković, Stjepan Čop, Judita Vranić i ljekarnička obitelj Jelinek;

14. listopada 1874. Zemaljska vlada u Zagrebu odobrila je Pravila za rad Narodne čitaonice (početak rada);
17. ožujka 1876. mijenja naziv u Pučku čitaonicu; ona nije više samo mjesto čitanja knjiga i časopisa, igranja šaha, širenja duhovne komunikacije prostorima goranskog kraja – njen se djelokrug znatno proširuje: ona je mjesto druženja, dogovora osnivanja humanitarnih i prosvjetnih društava, mjesto razmjene stečenih iskustava u svim oblastima života, mjesto promicanja slobodarskih misli i hrvatske nacionalne i kulturne samobitnosti (fond od 423 knjige);
do kraja 1933., s fondom od oko 800 knjiga, nalazila se u ugostiteljskoj kući Zdenke Čop (Supilova 20);
početkom 1934. čitaonica seli u kuću kovačkog obrtnika Vjekoslava Pleše – („Kovoačovega“, Supilova 72), sve do Božića iste godine, nakon čega seli u kuću Matije Pleše („Jakovejtovega“, Supilova 143), gdje ostaje do 1937.g.; broji 219 članova, aktualni časopisi – list Goranin, čita se Krleža, Cesarec, Gorki, Tolstoj; predsjednik Upravnog odbora Mirko Drenovački, a knjižničar Nikola Rački;
4. srpnja 1935. – pokrenuta inicijativa za otvaranjem još jedne čitaonice – Radničke čitaonice, što tadašnja Vlada nije odobrila;
19. siječnja 1937. čitaonica je zatvorena od mjesnih vlasti zbog političkih razloga – njena je imovina dana u pohranu Osnovne škole;
16. siječnja 1939. obnovljen rad Narodne čitaonice u kući industrijalca Leopolda Cividinija (Ante Starčevića 6), koji je, uz besplatan prostor, i financijski pomagao njen rad;
u ratnom razdoblju (1940.-1944.) nema aktivnosti;
1945.se osnivaju sindikalne biblioteke koje se 1949. objedinjuju u Kotarsku knjižnicu smještenu u prostorijama Radničkog doma;
1953. otvorena je nova, moderno opremljena Čitaonica i knjižnica, čiji je osnivač bio bivši Kotar Delnice, na Lujzinskoj cesti, u kući Ljubice Rukavine. Osnovana je na inicijativu Vinka Linića, koji je u Upravnom odboru vršio dužnost predsjednika. Tadašnja knjižničarka, Ljubica Rukavina, obnašala je dužnost tajnice Upravnog odbora, a Boro Muvrin bio je blagajnik. Početak rada odvijao se u teškim okolnostima, u stalnom nedostatku financijskih sredstava za nabavu knjižnoga fonda. Knjižnica je 1954. imala 24 člana, a knjižni fond činile su knjige kotarske sindikalne biblioteke, ali i preostale knjige nekadašnje Narodne čitaonice; brojio je svega 1200 svezaka. Do povećanja članova (s 24 na 124) došlo je nakon obilaska svih poduzeća i ustanova u Delnicama, odn. nakon populariziranja knjižnoga fonda;
1964. g. zaposlena i druga knjižničarka, Dragica Majnarić;
od 1966.-1986. Čitaonica i knjižnica djeluje u sastavu Narodnog sveučilišta, u Radničkom domu, u čiji je sastav ušla s početnim knjižnim fondom od 2500 svezaka;
1970., prema originalnom sačuvanom zapisu, Knjižnica je brojila preko 800 članova, od kojih je najveći broj učenika (641). U istoj su se godini pročitale 20 764 knjige, a bilježi se i veliki broj ulazaka u Knjižnicu – 875 tjedno! Konstantno se bilježi povećan rast broja korisnika, kao i broja pročitanih knjiga;
1975.g. Knjižnica je preseljena u Ulicu Mirka Drenovačkog 10 (danas Ante Starčevića 10), na 66 m2. U tom razdoblju Knjižnica i čitaonica doživljava svoj puni procvat: ubrzano se popunjava knjižni fond, smišljeno jača stručni kadar, knjižni je fond prestručen i smješten po načelu slobodnog pristupa građi
1979. g. je, nakon umirovljenja knjižničarke Ljubice Rukavine, zaposlena na poslovima knjižničarke i vozačice bibliobusa Darinka Živanović, nastavnica hrvatskog jezika i knjižničarka, 15.1.1979.;
od 1987. Knjižnica i čitaonica djeluje u okrilju SIZ-a kulture, sve do 1993. kad je, s novim ustrojstvom vlasti, pripala Općini Delnice;
knjižničarka Dragica Majnarić odlazi u mirovinu, 1992.g.;
broj upisanih članova krajem 1993.g. bio je veći od 1100, a posudba knjižne građe prelazi 20 000 jedinica – svaki sedmi stanovnik delničke općine bio je korisnik usluga Knjižnice;
od 20. listopada 1998. Knjižnica je otvorena u proširenom i preuređenom prostoru od 130 m2, čime se dobiva mogućnost kvalitetnijih pomaka u radu: formira se informativno- posudbeni dio, čitaonica s mjestom za dnevni i tjedni tisak te studijski rad, odjel za odrasle, odjel za djecu, referentna zbirka, zavičajna zbirka;
1. travnja 1999. Narodna knjižnica i čitaonica Delnice postaje samostalna ustanova čiji je Osnivač Grad Delnice;
dužnost privremene ravnateljice od 1. svibnja 1999. preuzima gđa Nada Glad, obnašajući je do 30. rujna 1999., kad je tu dužnost preuzela gđa Darinka Živanović, sve do 31. prosinca 2013.g.;
od 1. siječnja 2014. na dužnosti ravnateljice je Indira Rački Joskić;
7. svibnja 2021. Narodna knjižnica i čitaonica Delnice je preseljena u adaptirani prostor bivšeg Doma oružanih snaga RH, u Radićevoj ulici 3; mijenja naziv u Gradska knjižnica Janet Majnarich Delnice (u znak zahvalnosti pok. Delničanki, iz čije je donacije većim dijelom uređena zgrada nove Knjižnice).

Bibliobusna služba (1979. – 1994.)

Knjižnica na terenu- pokretna knjižnica / BIBLIOBUS

Bibliobusna služba bila je ustrojena od 1979. do 1994.g., i imala velik značaj za stanovnike Gorskoga kotara kojima je često, zbog specifičnih geografskih i klimatskih obilježja i loše prometne povezanosti, knjiga bila nedostupna. Rad na bibliobusu bio je naporan jer je svakodnevno, bez obzira na vremenske uvjete, morao stići do svoga odredišta i u najudaljenijim mjestima Gorskoga kotara, bez obzira na vremenske prilike.

Bibliobus je obilazio goranska mjesta u točno određen dan i sat; Svaki drugi tjedan obilazio je, prema rasporedu: Mrkopalj, Sunger, Brod Moravice, Donju Dobru, Crni Lug, Lokve, Ravnu Goru, Staru Sušicu, Stari Laz, Brod na Kupi, Zamost, Marija Trošt, Skrad, Kupjak, Fužine i Lič; petkom se nije išlo na teren zbog servisiranja i eventualnih popravaka vozila.

1994.g. bibliobusna se služba gasi, obzirom da ni jedna novoosnovana jedinica lokalne samouprave nije željela preuzeti skrb nad bibliokombijem.

Za svoj rad na promicanju knjige putem pokretne knjižnice, Knjižnica je dobila i nekoliko priznanja Pavao Mirkovac (1982., 1983., 1988. i 1989.).

Knjižničari/vozači bibliobusa: